Nisam mogla...

...prevariti ga. Nakon nekoliko neprospavanih dana koje sam provela razmisljajuci, shvatila sam koliko zapravo volim svog decka. Istina, u pocetku sam osjecala veliku privlacnost prema Mihovilu, i nisam ga mogla izbaciti iz glave. I dalje me zvao i molio da se nademo, a ja sam naposlijetku shvatila da bi to bila pogreska. Velika pogreska. Zaista, vrijedi li zbog jedne noci uzitka izgubiti nekoga koga volis, osobu s kojom si uspio izgraditi lijepu i ozbiljnu vezu? Vrijedi li za nekoliko vrucih poljubaca sa zgodnim muskarcem izgubiti osobu koja te obozava? A da sam ga prevarila, znam da bih ga izgubila. Ne bih mu mogla to presutjeti, ne bih ga mogla pogledati u oci. Znam da bi mi vec drugi dan bilo jako zao, i da bih mu odmah priznala. A on bi se slomio.

Odjednom sam shvatila da sam cesto ja koja radim probleme u nasoj vezi, svojom tvrdoglavoscu i svojim promjenama raspolozenja. Cvrsto sam odlucila promijeniti neke stvari. Kao prvo, Mihovilu sam lijepo objasnila da ga vise ne zelim vidjeti niti cuti. Objasnila sam mu da volim svog decka i ne zelim vise kontatirati s njim jer to nije u redu. Bio je povrijeden, ali shvatio je. Sljedece sto sam ucinila, bilo je vezano za moju vezu. Otvorila sam se i iskrenu ispricala decku stvari koje su me u nasoj vezi smetale. Od tog razgovora proslo je tek nekoliko dana, i vec se osjecam znatno bolje. U subotu smo izasli i zabavili se, a kasnije vodili ljubav. I bilo je ljepse nego ikada, ljepse nego sto bi ikada bilo s nekim drugim, nekim koga ne poznajem. Nista ne moze zamijeniti budenje pored njega, njegov osmijeh rano ujutro, njegov snen pogled koji mi govori: "Volim te!"

Mislim da sam ucinila pravu stvar.

- 17:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Love Chaos

Nakon nekoliko ugasenih blogova, zaklela sam se da vise necu pisati blog. Za mene je blog postao opterecenje i nepotreban odavac tajni. Previse ga je mojih poznanika citalo,i vise nisam bila anonimna. No danas sam jednostavno osjetila potrebu da iz sebe izbacim neke stvari… stvari koje zasad nikome nisam rekla, cak ni najboljoj prijateljici. Shvatila sam da je pisanje ono sto me najvise opusta, ono sto mi pricinjava bijeg od stvarnosti. Nije mi bitno hoce li ovo itko procitati, vazno mi je samo da iz glave izbacim sve svoje brige.

Osjecam se, u najmanju ruku- izgubljeno i zbunjeno. Najbolje je da pocnem od samoga pocetka. Imam samo 19 godina, i u ozbiljnoj sam vezi vec dvije godine. I to je mozda i najveci problem cijele price. Prerano smo se vezali jedno za drugo. On gotovo svaki dan spava kod mene, upoznao je svu moju rodbinu i svi nas smatraju nerazdvojnim parom koji ce se, po svoj prilici, jednog dana i vjencati. Jos donedavno sam i sama bila jako zadovoljna cijelom situacijom. Nisam razmisljala o tome je li prerano za takve stvari. Bezglavo sam uskocila u ozbiljnu vezu ne razmisljajuci o tome je li to u redu. Bila sam sretna i zadovoljna.

No, u posljednje se vrijeme nesto pocelo mijenjati. Ne mogu reci da ga vise ne volim. No, borim se izmedu raznih misli. Je li to jos uvijek ljubav, ili samo navika? Je li doslo do zasicenja? U zadnje vrijeme mi neke stvari sve vise smetaju. Jednostavno nista nije kao prije. Svaki dan provodimo na isti nacin, i on me svojim navikama sve vise izluduje. Uz to, i on se promijenio. Iako mislim da on to ni ne shvaca ozbiljno, cesto zna biti bezobrazan i grub prema meni. Nije to nista strasno, no u zadnje mi vrijeme sve vise smeta i pitam se, zelim li zaista biti uz njega cijeli zivot? Razgovor ne pomaze i nista se ne mijenja. Jos sam prije mjesec dana razmisljala o tome da sve prekinem, no zasad mi se to cini neizvedivo. Kao prvo, ako ga ostavim, on ce morati dati otkaz na poslu. A to mu ipak ne zelim priustiti. Naime, on nema auto (planira ga kupiti za koji mjesec), a ako ne bude zivio kod mene, nece imati kako putovati na posao. To je najveci razlog. A uz to, ne znam kako bih to izvela. On je osoba koja jako burno reagira, i znam da bi ga dokrajcilo da mu kazem kako ga zelim ostaviti. Bojim se toga sto je sve spreman uciniti. Uz to, muci me i moja okolina. Sama sam kriva sto se toliko udomacio u mojoj kuci i u mojoj obitelji, i mucno mi je od same pomisli da svima moram objasnjavati kako smo i zasto prekinuli. Sve me to i previse tisti. Uz to, ni sama nisam sigurna sto osjecam. Na poslijetku, i dalje se volim buditi uz njega… i dalje obozavam njegov miris i njegov osmijeh… A svaki put kada slusam nase pjesme i pomislim na neke stvari koje smo zajedno prosli, raspekmezim se poput malog djeteta. Nepodnosljiva mi je i pomisao da, ako ga ostavim, vise nikada necu krociti u njegovu kucu, niti gledati njegove nogometne utamice, niti izici s njegovim drustvom… Sve su to rituali koje jako volim.

Iz napisanog je ocito da sam jako zbunjena. A tome doprinosi jos nesto. Prvi put nakon dvije godine, meni se istinski svida netko drugi. Najgore od svega je to sto se ta osoba poznaje s mojim deckom. Zapravo, preko decka sam ga i upoznala. Treniraju nogomet u istom klubu. Sto reci o njemu? On je totalno moj tip decka, decko u kojeg bih se uvijeg zagledala. Zove se Mihovil i sve je ono sto moj decko nije. Kada sada promislim, nisam uopce sigurna sto me je u pocetku toliko privuklo kod mog decka. Mihovil je visok, snazan, razgovorljiv, duhovit i pametan. Stariji je od mene nekoliko godina i kraj njega se osjecam tako zasticenom! I jos nesto… Mihovil se u mene zaljubio na prvi pogled. Prije nekoliko mjeseci, kada me vidio na utakmici. U nedjelju smo se nasli u istom drustvu i prvi put razgovarali. Od tada razgovaramo telefonski svaki dan dok je moj decko na poslu. I on se zeli sutra vidjeti sa mnom, iako i njega pece savjest. Bojimo se da ce nas netko otkriti, ali u drugu ruku, spremni smo riskirati.

Osjecam se totalno pokvareno i lazljivo. Nikada nisam nista radila decku iza leda, niti mi je ikada palo na pamet da ga prevarim. No sada prvi put pomisljam na to. Boli me sto mu lazem, sto glumim i sto mu radim iza leda. No Mihovil me jako privlaci i imam osjecaj da cu poludjeti ako bar ne pokusam s njim. Sutra bi se trebali vidjeti, a ja i dalje ne znam sto da ucinim. Nemam se kome povjeriti, nemam koga pitati za savjet. Nisam mislila da ce mi se ovo ikada dogoditi. Bojim se onoga sto slijedi.